Intervju – MILAN VIDOSAVLJEVIĆ, trener ŽKK Mega

Da je kojim slučajem na kraju klupske sezone ustanovljena i nagrada za najboljeg trenera, nema dileme da bi ona završila u rukama Milana Vidosavljevića.

0
1255

Vidosavljević je sa ekipom Mege osvojio duplu krunu, prvenstvo i Kup Milan Ciga Vasojević, takođe je predvodio juniorke ovog kluba do pehara na državnom prvenstvu, a imao je svog udela i u trijumfu kadetske ekipe.

Sa trofejnim trenerom smo se osvrnuli na minulu sezonu.

Sezona je bila praktično nastavak sistema koji ste postavili. Poznato je da ne dovodite veliki broj igračica u prelaznom roku, već praktično dopunjavate roster. Sa kakvom idejom ste ušli u sezonu kada je u pitanju formiranje tima?

-To je sistem koji je godinama takav. Nikad nije bila ideja da dovedemo veliki broj igračica i da posle ne možemo svakoj da se posvetimo ponaosob. Uvek se gleda da na svakoj poziciji imamo neku talentovanu igračicu kojoj ćemo se posvetiti maksimalno i baviti se njenim usavršavanjem. Mi smo ekipu od prošle godine popunili sa nekolicinom mladih igrača, pažljivo odabranih. To su bile kadetkinje u tom trenutku, a mi smo prepoznali da mogu da prate sistem i trening seniorki, i da kroz sezonu napreduju. To se uradilo detaljno jer nismo smeli da pogrešimo u tom delu. Pošto smo imali najmlađu ekipu do sada, ušli smo do sada da budemo u četiri u ligi i da dođemo do završnice kupa, i da se pokažemo u što boljem svetlu u završnici u mlađim kategorijama, uz prvi cilj da igračice napreduju tokom sezone. Kako je sezona odmicala, kako su se devojke trudile na treninzima, pošto ne mogu da kažem da je ijedan trening bio loš, do polusezone smo bili ubedljivi sa 11-0 i tako su se i ambicije menjale. Videli smo da možemo, ekipa je očvrsnula. U nastavak sezone smo ušli sa najvišim abicijama.

Na koji način skautirate igračice? Mnoge od njih već u prvoj sezoni ostave sjajan utisak, poput Jovane Popović, Aleksandre Aleskić…

-Jeste, pomenuli ste Jovanu Popović, ona je stvarno odskočila što se tog dela tiče. Aleksandra Aleksić je bila MVP kadetske lige, Valentina Zarić je bila u petorci lige. Tu su Lana Brenjo, Teodora Simončević, Mina Aranđelović, Jana Vesić… sve su to mlade devojke 2006-2007 godište koje su učestvovale u uspesima. Biramo veoma pažljivo, sve pratimo. Kakvi su ti igrači na terenu, kakvi su van terena, kako se ponašaju kada su na klupi, kako se ponašaju kada im ide, kako se ponašaju kada im ne ide… Tu je, naravno, i do naše procene koliki su njihovi dometi. Možda neko sada ubacuje 20-30 poena, a mi procenimo da za godinu-dve njihovi dometi nisu takvi. Desi se, naravno, i da se pogreši, ali do sada u ovom segmentu nismo grešili. Sama ideja kluba je rad i promocija mladih igrača. To je pokazala godinama i kroz muški sektor, a sada sve to implementira i u ženski. Trebalo je vremena da se probijemo na tu scenu i postanemo prvi izbor mladim igračicama. One to prepoznaju i sa velikim zadovoljstvom dolaze kod nas. Sistem je takav da je sve usmereno njima, logistika kluba je takva da je briga o igraču primarna, a na njima je da treniraju i da se bore na utakmicama.

Sistem kluba je napravljen i kada je trenerski deo u pitanju…

-Milan Milanović i Nemanja Ćulafić su sa mnom već dugi niz godina u klubu. Nikola Čolić je tu dve godine. Trudimo se da sve kategorije, od pionirske do seniorske, imaju isti sistem. Struka je nešto što je veoma važna. Smatram da je trener ključni faktor u odrastanju mladog igrača, razvijanju, formiranju ličnosti, obrazovanju… Devojke primarno dolaze kod nas da igraju košarku, ali moraju uz to i škole da završavaju. Tu ne gledamo kroz prste. Znate kako kažem, ako nisi precizna van terena i ne obavljaš sve svoje dužnosti, kako da očekujem da to radiš na terenu? Škola je pod obavezno.

Tokom sezone su se stvari kristalisale. U kome ste videli najveće rivale?

-Crvena zvezda je Crvena zvezda, naš najtrofejniji klub, godinama prvaci države. Kraljevo, uvek iskusna ekipa sa igračicama koje znaju da igraju košarku, uvek je teško igrati protiv njih. Partizan dolaskom Miljane Musović u poslednje dve godine pravi sistem i podiže nivo igre, za sada im to dobro ide. Svakako da nam je Crvena zvezda bila primarni rival, imali su dobar tim, sa kosturom koji je godinama osvajao titule, pojačan sa nekolicinom igračica i Amerikankom koja je bila dominanta na svojoj poziciji. Partizan takođe, mlada ekipa slična nama koja je mogla trkački i fizički da nam parira, što se videlo u finalu Kupa. Naša prednost tokom sezone je bio naš stil igre, brzi stil koji gajimo godinama. Mi smo godinama imali sportske uspehe, bili u vrhu svake godine, svake godine u finalu, svake godine izbacivali igračice, ali nam je falio sportski rezultat. Drago mi je da smo ove sezone dobili potvrdu dobrog rada i kroz rezultat.

Prvi trofej u sezoni je bio Kup. Na koji način ste pripremali ekipu za Niš?

-Igračicama sam rekao u pripremi za Kup da je to trofej koji možemo najlakše i najteže da osvojimo. Pobediš dve utakmice i prvi si, izgubiš jednu od te dve, nisi prvi. Da trebamo da budemo na najvišem mogućem nivou što se tiče želje jer ne možemo baš da tempiramo formu za svako takmičenje. Otišli smo sa velikom željom na završnicu i smatrao sam da će to presuditi. Mi smo na Kupu odigrali dve najlošije utakmice u sezoni, u polufinalu protiv Kraljeva i u finalu protiv Partizana. Ekipa je pokazala karakter i nije odustajala kada joj nije išlo. Prikazale su veliku želju i borbu. Onog trenutka kada smo uzeli Kup, pravo da vam kažem, ja sam bio ubeđen da ćemo uzeti i prvenstvo. To je bila takva injekcija za moj tim, takav vetar u leđa, što se kasnije i pokazalo.

Da li vas je u tim planovima možda poremetio poraz u Kraljevu u drugoj utakmici polufinalne serije plej-ofa?

-Kada se sve završilo, kada smo osvojili, rekao sam igračicama da moraju da časte svaku devojku iz Kraljeva jer su nam tom pobedom mnogo pomogle. Znate kako, mnogo je teško, imate mladu ekipu, konstantno im govorite da neke stvari treba da isprave, a oni konstantno pobeđuju. U toj utakmici smo vodili 12 minuta pre kraja 14 razlike i samo se odjednom ugasili. Ponekad je strah od pobede veći nego strah od poraza. U završnici nismo donosili dobre odluke. To je bio drugi poraz u sezoni, prvi je bio od Crvene zvezde u ligaškom delu. Rekao sam devojkama da smo mi ispunili bonus sa porazima i da nemamo više prava na kiks. Majstorica protiv Kraljeva je bila utakmica gde se pokazalo da li smo ili nismo. Igraš kod kuće, ako pobediš ideš u finale gde imaš prednost domaćeg terena. Ušli smo jako u utakmicu i dobili ubedljivo. Bilo mi je drago što smo u finalu igrali protiv Crvene zvezde. Oni su nas dva puta pobeđivala u finalu prvenstva 2021. i 2022. godine i smatrao sam da smo pravi šampioni ako pobedimo šampiona.

Kako ste videli finalnu seriju?

-Da se vratimo na polusezonu, tada su nas svi proglasili za osvajače kupa i prvenstva. Mi samo treba da se pojavimo i da nam uruče pehar. Pa, ako je tako neka nam onda i daju pehar, ne moramo da igramo. Ali, nije tako. Zaboravljamo svi koliko godina imaju devojke u Megi, da pola ekipe na početku sezone nije bilo punoletno. Ti faktori moraju da se uzmu u obzir. To što su devojke uspele to da urade, to je samo zato što su to uradile svojim radom i zalaganjem. Osposobili smo ih za to i to je onaj sportski uspeh na koji sam nekad mnogo ponosniji nego na sportski rezultat. Mi smo u prvoj utakmici nadigrali Crvenu zvezdu u svakom segmentu igre, bukvalno od podbacivanja do poslednje sekunde postojala je samo jedna ekipa na terenu. Što se tiče revanša, uvek je nezgodno igrati tamo. Mi nikada do tada nismo pobedili Crvenu zvezdu u gostima. To sam rekao igračicama, ako smo mi oni pravi, hajde da to uradimo i u tuđem dvorištu. U 36. minutu smo vodili 29 razlike, onda smo rešili da malo odmorimo igračice do kraja. I dolazi ta treća utakmica, već su nam svi dodelili medalje. Devojke vide te medalje pored terena, ali su to devojke koje nikada nisu osvojile prvenstvo, dok sa druge strane imamo devojke koje su to činile više puta. Vodiš 2:0, ali vodio je i Partizan u Evroligi prošle godine protiv Reala sa dva brejka u Madridu. Stegla se malo ruka sa naše strane, Zvezda nije imala šta da izgubi, bili su opušteni, sve pogađali. Utakmica je bila prava takmičarska, finalna. Devojkama sam na poluvremenu rekao da nastave sa svojom igrom i da će sve doći na svoje mesto. Tako je i bilo. Apsolutno zasluženo sa 3:0 smo osvojili prvenstvo i duplu krunu.

Da se vratimo još malo na tim. Imali ste igračice koje su košarkaški iskusne, a uz njih plejadu mladih igračica. Kako ste uspeli da ukomponujete tim i u kojoj meri ste zadovoljni njihovim razvojem?

-Jeste, stvarno gledamo kada pravimo tim da na poziciji imamo jednu iskusniju i jednu mlađu igračicu. Nevena Vučković je tu od početka, sedam godina je tu, kao i ja. Razumemo se fenomenalno, ona je kao plejmejker na centarskoj poziciji, ona to ima u sebi i odlično to radi. Marta Mitrović, naš startni centar, Sofija Olić koja je izašla iz povrede prednjih ukrštenih ligamenata. Ovo joj je bila uvodna sezona koja je bila turbulentna. Bilo je i dobrih i loših utakmica, ali to kad pričamo o napadu. Kada pričamo o odbrani Sofija je apsolutni ministar odbrane. To što ona radi za našu ekipu, to statistika ne beleži. Naravno, povratak naše najiskusnije igračice Vladane Vujisić nam je mnogo značio. To se videlo već na Kupu u Nišu jer je ona pre toga odigrala samo jednu utakmicu. Njena uloga je u završnici stvarno bila velika. Nadežda Nedeljkov je bila jedina koja zna kako se osvajaju trofeji pošto je sa Zvezdom to već radila više puta. Tu je, naravno, Nevena Rosić koja je ove sezone potvrdila ono što svi znamo, sazrela je kao igrač ove sezone i pokazala je u ovoj završnici. Isidora Tripković koja je bila veoma važan šraf, koja je uz Jovanu Popović dirigovala igru naše ekipe. Uz sve njih, mlađe igračice su se sjajno uklopile. Kao što sam rekao, biramo i kakve ljude dovodimo. Kvalitetne osobe su u klubu i to je ono što je meni najvažnije. Ovde je stvarno bila porodična atmosfera, gde su se sve igračice podržavali i kada je bilo dobro i kad nije.

Usledila su prvenstva mlađih kategorija, te niste imali previše odmora. Kako ste videli rezultate ekipa?

-Prvo su igrale pionirke i ostvarile veliki uspeh. Prošle sezone nismo učestvovali na završnom turniru. Kada vidite koje su ekipe ispale, Mondo koji je bio favorit, Sevojno… Izgubili smo od ŽKA u polufinalu, potom u borbi za treće mesto pobedili Srem i uzeli bronzu. To je dobar smer za te devojke i dobra početna stanica.

Juniorska završnica je donela uzbudljivo finale i produžetak gde je jedna lopta odlučivala. Koliko živaca je bilo potrebno za turnir u Odžacima?

-Iskren da budem, više sam se nervirao tokom četvrtfinala i polufinala, nego u finalu. Trebalo je da ih „resetujemo“ iz pozicije seniorskog šampiona, slavlja koje je usledilo, da ponovo moraju da igraju. Sedam igračica iz prve ekipe je učestvovalo u juniorskoj završnici. Trebale su to da potvrde. Ali, tu su bile sjajne ekipe, Kraljevo, Ras, Crvena zvezda koja ima 12 dobrih igračica. Finalna utakmica je bila prava, sa dosta uzbuđenja, promena rezultata… Mi smo imali peh da tri minuta pre kraja ostanemo bez najbolje igračice Jovane Popović, koja je petu ličnu dobila u napadu. Potom je i Valentina Zarić dobila petu ličnu. Primili smo koš četiri sekunde pre kraja za produžetak. U produžetku smo bili u velikom hendikepu, dva i po minuta nismo dali koš, delovalo je da je sve izgubljeno. Ali je najvažnije da su moje devojke verovale. Napravile su seriju 10:2 i došle do titule. Odigrali smo sezonu bez poraza.

Na kraju i kadetsko završno, kao nastavak ligaškog dela gde ste bili prvi. Kako ste se psihološki pripremali za to?

-Od 12 igračica iz juniorskog sastava, njih osam je trebalo tri dana kasnije da igra na kadetskom. Ligaški deo je bio veoma zanimljiv. Mi smo samo na dve utakmice bili kompletni. Želeli smo da kompletiramo sezonu peharom. Poprilično lako smo dobili Kraljevo u četvrtfinalu, potom i Korać u polufinalu. U finalu smo igrali protiv Zvezde koja je godinama unazad bila šampion u ovoj konkurenciji. Imali smo problem pošto je Brenjo u prvoj četvrtfini dobila treću ličnu grešku, ali su se devojke skupile i pokazale svoju najbolju igru. Tako su na najbolji mogući način završile i kompletirale sezonu.

Tri titule i bronza u pionirskoj konkurenciji. Da li si mogao da očekuješ takav ishod?

-Stvarno nisam. Očekivao sam da u svim takmičenjima možemo da uzmemo medalje. Imali smo mlad i perspektivan tim i ambicije su rasle tokom sezone. Ovo je najuspešnija sezona u istoriji Mege sa tri zlata i jednom bronzom. To je kruna za sve ove godine rada i pažljivu selekciju koju imamo i to neko razmišljanje kluba i pravac u kojem idemo.

Tokom leta te očekuje rad sa juniorskom reprezentacijom. Očekivanja?

-Pretprošle godine smo uspeli da iz B divizije uđemo u A. Prošle godine smo bili četvrti, malo nam je falilo da dođemo do medalje. Nismo bili kompletni, veliki hendikep je bio odsustvo Lane Marić koja je odlučila da i ovog leta propusti reprezentativne obaveze jer smatra da nije spremna. Ali, naravno, ova ekipa je pokazala da ne zavisi od pojedinaca i na prvenstvo će otići samo onih 12 koji mogu dati svoj maksimum. Verujem da je ova generacija sposobna da ponovi rezultate iz prethodnih godina i time učvrsti našu poziciju u samom vrhu evropske košarke.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here