Da, dobro ste pročitali i nije greška u kucanju – KOŠARKA SAVEZ, a ne Košarkaški savez kako smo navikli da se ova velika institucija zove.
Osnivanju Košarkaškog saveza Jugoslavije, kao vrhovnog tela košarkaške organizacije prethodile su neke druge institucije. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i formiranja države Srbije pod okupatorskom vlašću, na iznenađenje svih došlo je do masovne ekspanzije košarkaške igre u Beogradu, kako u pogledu broja klubova tako i u gledanosti.
Veliki broj klubova i želja za takmičenjem prouzrokovali su osnivanje SAVEZA ZA KOŠARKU I ODBOJKU već 1941. godine, čiji je prvi predsednik bio SVETISLAV BATA VULOVIĆ, zaljubljenik u košarku još iz 1923. kada je Amerikanac Vilijam Vajland držao kurseve ove igre po čitavoj kraljevini Jugoslaviji. Košarka se u okupiranom Beogradu igrala svih ratnih godina i proglašavao prvak Srbije. Sa oslobođenjem, formiran je Fiskulturni savez Jugoslavije koji je u okviru Odbora za sportske igre brinuo o košarci do 22. marta 1948. godine kada je doneta odluka da se Odbor za sportske igre rasformira u komisije za pojedine sportove do konačnog formiranja saveza.
Na Skupštini održanoj 12. decembra 1948. godine u prisustvu delegata iz svih narodnih republika kao i predstavnika Radnih akcija i Jugoslovenske armije analiziran je dosadašnji rad i doneti su zaključci za dalje delovanje. Pored toga, usvojena su sva neophodna pravila i pravilnici saveza i izabran predsednik Dr Ivan Popović Đani i potpredsednik Šime Smoljan.
Za sekretara izabran je Dimitrije Krstić, a za Rukovodioca tehničke komisije Stevan Čolović.

Kao u svakoj dobro organizovanoj sredini PRVO JE NAPRAVLJENA ANALIZA A POTOM SU DONETE ODLUKE ZA DALJI RAD.
U analizi je istaknuta neravnomerna popularnost košarkaške igre (zaostajali Makedonija, Bosna i Crna Gora, prim. autora) i neiskorišćenost ekipa stvorenih na radnim akcijama da propagiraju i šire košarkaški sport u svojim sredinama. Takođe je ukazano na nedostatak stručne literature za košarku. Među najaktivnijim učesnicima Skupštine na osnovu stenogramskih beleški (Arhiv Jugoslavije Fond 673, prim. a.) bili su delegati Sveta Šaper (Jug. armija), Nebojša Popović (selektor reprezentacije), i Bata Aksentijević (Crvena zvezda), a na osnovu svih diskusija donete su sledeće odluke i zaključci sa Osnivačke skupštine KSJ:
-Ubuduće, prvenstvo države igraće se po sistemu lige. Početnu ligu činiće 10 društava (klubova) i to sa direktnim plasmanom Partizan, C. Zvezda, Proleter, Metalac (Beograd), Jedinstvo (Zagreb), Mladost (Zagreb), Jadran (Rijeka), Enotnost (Ljubljana) i Železničar (Sarajevo). Deseti učesnik dobiće se direktnim takmičenjem po jednog predstavnika Hrvatske i Srbije i Železničara (Ljubljana). Liga počinje 5.juna 1949.godine.
-Na predlog Nebojše Popovića doneta je odluka da se pokrene izdavanje časopisa jer postoji velika potreba za tim.

Zaključak 1. – Omasovljenje košarke – povezivanje sa gimnastičkom organizacijom, zbog njene masovnosti i mogućnosti propagiranja košarke. Organizovanje sreskih prvenstava, raditi na razvoju košarke na radnim akcijama. Uključiti sve demobilisane borce koji su igrali košarku i pravilno koristiti sve postojeće stručne kadrove. Pristupiti uzdizanju instruktora, trenera i sudija putem raznih kurseva, seminara i savetovanja. Koristiti logorovanja najboljih košarkaša za pozivanje igrača i trenera iz svih narodnih republika. Slanje naših ljudi u inostranstvo i angažovanje stranih trenera.
Zaključak 2. – Ideološko vaspitni rad – iskoreniti klubaštvo, vaspitavati igrače u duhu ljubavi prema otadžbini. Povećati odgovornost trenera i kapitena timova, razvijati kolektivan duh, posećivati pozorišta i bioskope. Kroz ideološko vaspitni rad razvijati kod košarkaša skromnost, druželjublje, disciplinu, poštenje i uzoran lični život. Koristiti dnevnu štampu za propagiranje košarke.
Zaključak 3. – Otkloniti organizacione nedostatke i obezbediti materijalne uslove – Formirati republičke saveze, angažovati što više ljudi koji poznaju košarku i uključiti ih u rad na amaterskoj osnovi. Osnivati klubove i sekcije a one sekcije koje imaju sve timove pretvarati u klubove. Povesti pažnju o statistici i evidenciji. Insistirati kod klubova na gradnji novih terena.
Zaključak 4. – Sportsko tehničko unapređenje – Organizovati takmičenja saveznog, republičkog i lokalnog značaja. Organizovati propagandna takmičenja tako što će bolje ekipe propagirati košarku po celoj zemlji. Posvetiti pažnju podmlatku i drugaricama. Organizovati povremene treninge reprezentativaca na kojima treba da uzmu prisustvo i najbolji igrači iz republika, kako bi iskustvo sa ovih priprema preneli svojim drugovima. Pored igrača, ovim treninzima trebalo bi da prisustvuju istaknuti treneri i sudije. U svim republičkim savezima u okviru tehničke komisije zadužiti jednog druga koji će raditi na razvoju podmlatka i jednog zaduženog za razvoj košarke među drugaricama. Nerazvijenim republikama poklanjati više pažnje, poslati jednog instruktora i organizovati propagandna takmičenja. Izvršiti sistematizaciju stručnih kadrova trenera instruktora i sudija.

Jedan od prvih realizovanih zaključaka, bio je osnivanje republičkog Košarkaškog saveza Srbije. Već 20. decembra povodom formiranja KSS odigrana je utakmica između Metalca i Železničara iz Beograda.



