Intervju – MOMIR TASIĆ, trener Heilongijang Dragonsa iz Kine

Posle rada u Srbiji i Rusiji, Momir Tasić je odlučio da trenersko umeće prenese u Kinu.

0
1023

Tasić je preuzeo ekipu Heilongijang Dragonsa iz grada Dađinga koji se nalazi na severoistoku ove zemlje.

Kina je poslednjih godina u velikoj ekspanziji kada je ženska košarka u pitanju, pa su nas interesovali utisci iskusnog srpskog stručnjaka.

Šta je presudilo da prihvatiš ponudu iz Kine?

-Iskren da budem, nisam imao adekvatnih ponuda iz Evrope. Nekako, svi već godinama misle da je samo Rusija moja opcija za život i rad, a ja sam najzad bio spreman za neku promenu. Ljudi iz Kine poslali su nekoliko ponuda onog momenta kad sam izrazio želju da radim u ovoj zemlji. Razmišljao sam neko vreme, naročito zbog ponuda iz Rusije. Tražeći novi izazov prihvatio sam ponudu menadžera iz Kine. S obzirom na okolnosti i predloge, odlučio sam se za najkraći ponuđen ugovor jer sam želeo da i sam budem siguran, kada dođem ovde i vidim situaciju, da li je to pravo mesto za život i trenerski posao. Za sada sam u fazi istraživanja svih aspekata.

Kada uporediš košarku u Kini, mislimo pre svega na kvalitet i uslove, u čemu vidiš sličnost, a u čemu razliku u odnosu na Srbiju i Rusiju?

-U WCBA ligi su uslovi fantastični! Vrhunska organizacija, velika popularnost i posećenost. Na utakmicama bude najmanje 2-3 hiljade ljudi, a na nekim utakmicama poseta ide i do 6-7 hiljada ljudi, što aktere zaista čini još motivisanijim. Avioni, hoteli, hale, oprema, usluga, sve je na najvišem mogućem nivou. Naše je samo da naporno radimo! Infrastruktura svih klubova je na neverovatnom nivou – domaće igračice žive u trening centru koji raspolaže svojim smeštajnim kapacitetima kao u vrhunskim hotelima, najmanje dve trenažne hale, teretane, spa i fitnes centar, medicinska podrška 24 časa dnevno, svoja kuhinja i naravno plan ishrane, bazen… Komoditet na svakom koraku, klub ima na raspolaganju svoje automobile i autobuse, tako da u bilo koje vreme mi možemo, ako je ima potrebe za tim, da promenimo neki plan jer je sve ovo živa stvar, menjaju se situacije na dnevnom nivou. Što se tiče Rusije, oni su dosta bliži gore navedenim uslovima, ali verovatno samo prva 3-4 kluba dok je u Kini sve to neki minimum, a nadogradnja zavisi, naravno, od budžeta i ambicija kluba. Svesni smo da u Srbiji nema ovakvih mogućnosti u ženskoj košarci ali mi imamo ono nešto što niko drugi na svetu nema – taj naš nepresušni talenat i želju za dokazivanjem, pa možemo i uprkos svemu da svaki put izađemo jači i bolji!

Radio si u Srbiji i Rusiji sa igračicama od kojih si mnoge izveo na put do reprezentacije. Da li imaš takav cilj i kada je Kina u pitanju?

-Bez lažne skromnosti, mnogo igračica i u Srbiji i u Rusiji usavršavale su se u sistemima koje sam ja predvodio kao glavni trener. Počev od Maje Miljković, Jelene Milovanović Brooks, Nevene Jovanović, Tine Jovanović… do najmlađih igračica danas u reprezentaciji Rusije kao što su sestre Frolkine, Burovaja, Kosu, Safonova, Čeren, da ne zaboravim neku, naljutice se devojke… Ključni momenat u pregovorima sa mojim klubom bila je reč „projekat“, tačnije moj klub je nov, pre svega nekoliko meseci su krenuli opet sa radom posle nekoliko sezona prekida i jedna od stavki bila je i ta da rad sa mladim igračicama bude na duže staze. U ovom momentu to nije bilo moguće, iako nam je tim premlad, ali nije bilo vremena za selekciju kandidata, pa smo u ovoj tranzitnoj sezoni bukvalno i opterećeni selektiranjem unutar tima i van tima za vreme vrlo napornog takmičenja. Sve to iziskuje mnogo rada, praktično radimo nekoliko poslova uporedo a energije imamo. Potrebno je vreme i biće novih reprezentativki u mom CV-ju ja sam siguran!

Da li ti imponuje kada te košarkašice koje si trenirao i dalje pominju u lepom kontekstu?

-Kako da mi ne imponuje! Mnoge su se već ostvarile na raznim poljima, najviše se radujem njihovim uspesima, pratim naravno sve. To su divne, sada već devojke, žene, ličnosti za primer! Idoli mnogih mladih košarkašica tako da se ciklus edukacije kroz prave primere i dobre ljude nastavlja! Sa mnogim mojim kosarkašicama sam prijatelj i pomažemo se kad god je to potrebno. Jelena, Sonja, Maja, Neca, Tina… pa, to su predivne osobe! I još mnogo drugih, zaista izvanrednih, devojaka a sve ih je teško pobrojati! Ponosan sam na sve njih!

Kakva je perspektiva kineske ženske košarke?

-Kineska ženska košarka je u novom naletu, velika je ekspanzija! Drugi su zvanično na svetu, imaju ogromne ambicije, spremni su za veliki rad i velika ulaganja u svakom pogledu! Njima zaista ništa ne fali! Biće uvek u vrhu!

Radio si 13 godina u ruskoj košarci. Šta ti najviše nedostaje iz Rusije?

-Rusija je moja druga domovina, zemlja kojoj se uvek rado vraćam. Mnogo prijatelja, mnogo lepih momenata, uspeha, radosti, jedna velika iskrena obostrana ljubav! Za 13 godina toliko iskrenog bratskog odnosa prema nama Srbima, gde god sam rekao da dolazim iz Srbije bio sam toplo primljen i ispoštovan! Nadam se da neće ostati na tih 13 godina, voleo bih da se vratim u Rusiju, zapravo siguran sam da hoću! Kao trener ili turistički, svejedno, ta veza je neraskidiva!

Koja loša iskustva iz karijere bi mogao da istakneš kao lekciju drugima? Da li se zbog nečega kaješ?

-Svaki dan je novi početak, ne treba se mnogo osvrtati i žaliti za propuštenim prilikama. Život je ipak samo jedan, treba planirati i selektirati dve stvari – vreme i energiju! Ja sam nekada ulagao mnogo vremena i energije zarad boljitka moje okoline na uštrb svog zdravlja! To je možda jedino što sam pogrešno procenio. Zdravlje mora biti uvek na prvom mestu! Hvala Bogu, na vreme sam shvatio lekcije.

Koliko truda i rada si uložio da bi postao vrhunski trener?

-Naravno da su to danonoćni rad i mnogo učenja, usavršavanja, istraživanja, konstantnog isprobavanja mnogih opcija, što u pripremi za treninge, što na samim treninzima, a onda i utakmicama. Najviše te nauče porazi, a bilo ih je mnogo, pa sam i dosta naučio kroz njih! Moj moto je stvaralaštvo, a ne prepisivanje, pa zato i neretko vidim neke svoje ideje kroz utakmice, naročito muške Eurolige, za koje sam mislio da sam ja sam smislio! Znači da sam na pravom putu. To se dešava i mnogim mojim kolegama, pričali smo više puta na tu temu. Košarka je predivna igra sa mnogo nukleusa. Kako ćeš ih poređati je zaista interesantan proces!

Koji je prvi savet koji daješ igračicama?

-Komunikacija je ključ! To uvek prvo kažem. Kvalitetan razgovor, unutrašnji odnosi, otvorenost, želja za zajedničkim radom, stvaranje dobre atmosfere, požrtvovanost i razumevanje razlika. Sve je to nešto što potiče od kvalitetne komunikacije!

Šta bi poručio koleginicama i kolegama koji ulaze u trenerske vode, na šta posebno treba da obrate pažnju?

-Uvek bih rekao da čuvaju košarku! Naročito našu srpsku košarku, naš stil košarke! Mi imamo u svim generacijama izvanredne trenere, hiljadu je puta bolje otići na treninge starijeg i iskusnijeg kolege, učiti i usavršavati se nego skidati akcije sa interneta i kopirati neke druge škole košarke. Srpska škola trenera je jedinstvena i moramo održati kontinuitet, kako u stvaranju novih reprezentativki tako i u stvaranju novih reprezentativnih trenera! Mi u Srbiji, iako smo kako kažu mali, imamo ogroman potencijal za veliku scenu!

Šta te je najviše iznenadilo i po čemu se najviše život u Kini razlikuje od života kod nas?

-Kina je zemlja kontrasta, neverovatne površine! Recimo, u šest dana sada na početku WCBA lige bili smo u tri grada na -5°C, zatim kroz dva dana na + 35°C i završili mini turneju na +4°C , da bi se vratili u naš grad gde je već sneg i zima uveliko. Toga nema ni u Rusiji, verujte mi! Osim sportskog načina života, u ovom periodu sezone nije ni bilo vremena za mnogo upoznavanja kulture i načina života generalno u Kini, tako da još uvek nisam dovoljno kompetentan da dam neki odgovor. Sigurno da je poprilična razlika, ali o tome verovatno kad prođe mnogo više vremena od ovih mesec i kusur dana.

Da li si se navikao na kinesku hranu?

-Na ponešto jesam, kao na primer na sve što je vezano za jagnjetinu, piletinu, ovčetinu, povrće i voće. Ostalo, naročito morski plodovi, razni začini, testenine, crvići, insekti i slično, to ostavljam mom dragom kolegi Milošu Andrejeviću, on je ekspert za skauting, kako u košarci tako i u kineskoj kuhinji!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here