Intervju – TIJANA VELJOVIĆ, trener KK Pobednik

U razgovoru sa Tijanom Veljović ističe se njena duboka posvećenost razvoju mladih igračica u klubu KK „Pobednik“. Kroz sjajnu igračku karijeru i strast prema trenerskom poslu, ona deli svoje bogato iskustvo kako bi inspirisala nove generacije na terenu i van njega.

0
1495

Kao nekadašnja košarkašica Tijana je nastupala za najtrofejnije klubove u zemlji, medju kojima su Crvena zvezda,  Vojvodina, Voždovac, Beopetrol i Radivoj Korać. Vicešampion je državnog prvenstva i državnog kupa za seniore, prvak državnog prvenstva kadetskog i juniorskog uzrasta i državni reprezentativac u svim mlađim kategorijama.

KK Pobednik je osnovala 2013. godine sa idejom razvijanja škole košarke za devojčice na teritoriji naselja Mirijevo, Karaburma, Kaluđerica i Višnjička Banja. Vremenom i razvijanjem kluba, pored škole košarke razvijale su se i takmičarske selekcije. Danas klub ima škole košarke, mlađe pionirke i pionirke, čime je zaokružena organizacija kluba koja devojčicama omogućava treniranje košarke tokom celog trajanja osnovne škole.

Gde je lakše, na terenu kao igrač ili pored njega kao trener?

Lakše je biti igrač nego trener, iz prostog razloga što kao igrač razmišljaš isključivo o sebi i rezultati su direktan plod tvog rada. Dok kao trener moraš da razmišljaš o celoj ekipi i rezultati zavise od kolektivnog rada i posvećenosti svih igračica u timu.

Šta je presudilo da se opredeliš za trenersku karijeru?

Iskreno, dok sam igrala mislila sam da nikada neću biti trener, i trenerskim poslom sam krenula da se bavim kao dodatnim poslom van igračke sezone. Nakon završetka karijere, otvorila se prilika da osnujem svoj klub i paralelno sa razvojem kluba se razvijala i moja trenerska karijera. Danas sam trenerskom poslu posvećena koliko i igračkoj karijeri dok sam aktivno igrala.

Na šta daješ poseban akcenat u svom radu?

Konstantno učenje i priprema pre treninga su ključni za razvoj trenera. Van terena je potrebno posvetiti vreme zanatu koliko i na terenu.

Radila si kao igračica sa mnogim trenerima, čije i koje pouke posebno pamtiš?

Svi treneri sa kojima sam radila su imali određeni uticaj na moju karijeru, ali bih izdvojila Dragomira Bukvića kao nekog sa kim i danas umem da se posavetujem u vezi trenerskog posla.

Šta je bilo najteže na šta si se navikla kada je u pitanju trenerski posao?

S obzirom da radim sa devojčicama do 14 godina, najteže mi i dalje pada kada se susretnem sa talentovanom devojčicom čiji se interes za košarku ne razvije dalje od igre. I dalje je najbolnije gledati kako se talenat ne razvije do krajnjih granica.

Koje su lične trenerske ambicije, imaš li dugoročne planove?

Stručno usavršavanje u SAD je nešto čemu se nadam u narednim godinama. Takođe, nastavak i napredovanje u radu pri KSB i KSS.

Koji su ciljevi u radu sa mlađim kategorijama u klubu?

Klub je pre svega posvećen razvoju mladih igračica. Primarni cilj je da devojčice koje prerastu klub i nastave da se bave košarkom imaju razvijene osnovne tehničko-taktičke košarkaške elemente što je baza za dalji napredak i uspeh.

Mlade igrače, pored košarkaških, potrebno je učiti i životnim lekcijama. Šta je najteže naučiti mladog igrača u ovom smislu?

U današnje vreme definitivno odgovornost prema kolektivu. Prepoznavanje da individualno ponašanje utiče na ceo tim, i pozitivno i negativno.

Da li su mlađi igrači generalno svesni i umeju da cene to što imaju mogućnost da rade sa trenerima koji imaju bogatu karijeru iza sebe?

Igračice koje ozbiljno shvate košarku i posvete joj se umeju da cene igračko iskustvo koje sam imala i često postavljaju pitanja o istoj. Dok je devojčicama koje na košarku gledaju kao igru i ne razviju ozbiljne ambicije, važniji odnos trenera prema njima i atmosfera na treningu.

Svi se slažu da je rad sa mladima najvažniji, ali je isto tako činjenica da se ogroman broj igrača „izgubi“ u mlađim selekcijama. Šta presuđuje?

Na osnovu mog iskustva, prvi faktor je naravno da se devojčica zagreje za košarku i prihvati je kao nešto više od igre, a drugi je da to interesovanje i ambicije isprate i roditelji u vidu podrške detetu. Rekla bih da je to jedan od glavnih razloga zašto se dečaci duže zadržavaju u sportu, jer se zbog finansijskog momenta u muškom sportu na isti gleda kao potencijalnu karijeru i zanimanje, pa time dobija i veću podršku roditelja.

Novi izazovi

Sa ŽKK „Radnički“ imamo nezvaničnu saradnju već duži niz godina, u okviru koje se deca iz mog kluba upućuju na nastavak treniranja nakon završetka osnovne škole. Iz te saradnje je izašla ideja i da preuzmem pionirsku selekciju Radničkog. To pruža priliku najtalentovanijoj deci iz mog kluba da se takmiče na najvišem nivou u pionirskoj konkurenciji, dok meni pruža priliku za ostvarivanje takmičarskih ambicija koje su van domašaja KK „Pobednik“ u ovom momentu.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here