Jovana Mandić je mlada košarkašica Mileševke iz Prijepolja i rođena je 2005. godine.
Kako si zavolela košarku i počela da treniraš?
– Košarku sam zavolela već sa svojih 9 godina, moja majka je nekad trenirala i igrala košarku, pa je i na mene i mlađu sestru prenela ljubav prema tom sportu.
Ko te je do sada sve trenirao?
– Treneri su mi bili Branislav Divac i Nada Cmiljanović-Žunić. Prvo sam trenirala sa dečacima kod Nade pa je onda formirana pionirska ekipa koju je vodio Bane i sa kojom smo igrajući za školu „Milosav Stiković“ osvojili 3.mesto na državnom prvenstvu. Sve devojčice koje su igrale za školu su trenirale u Mileševci.
Igraš u timu u kome imaš iskusnog trenera kao što je Nada i iskusnu igračicu kao što je Nataša. Koje savete od njih posebno pamtiš?
– Da nikada ne odustajem i da se borim kako na terenu tako i u životu.
Na prošloj utakmici si postigla 15 poena. Da li je to rekord karijere?
– Što se tiče seniorske konkurencije, za sad jeste rekord karijere, ali sam na utakmicama kadetkinja i ranije pionirki brojala i preko 50 poena.
Šta vidiš kao svoje najbolje strane u igri, a u čemu bi volela da više napreduješ?
– Treba još mnogo da treniram da bih napredovala i pružala što bolje igre za moj tim. Svu svoju energiju podređujem uspehu ekipe i kad sam u igri i kad sam na klupi imam samo želju da kao tim uspemo da pobedimo, da dobro igramo.
Kada nisi na treningu, utakmici ili školi, šta najviše zaokuplja tvoju pažnju?
– Zbog obaveza koje imam u školi, treninzima i utakmicama, slobodno vreme najviše provodim sa svojom porodicom.
